Nakon velikog potresa u Skoplju 1960. i gušenja Praškog proljeća 1968. godine koje su poduzele članice Varšavskog pakta, preko programa Civilne zaštite i Općenarodne obrane i Društvene samozaštite koji postaju dio obrazovnog programa, vlasti rade na pripremi stanovništva u slučaju prirodnih katastrofa ili napada unutrašnjih i vanjskih državnih neprijatelja.
Uz parole poput „Neprijatelj nikad ne spava” usvojena je koncepcija „naoružanog naroda”. Izgrađuju se skloništa, učenici vježbaju gađanje u streljanama, održavaju se predavanja i razni tečajevi u školama i u radnim organizacijama. Jedna od najpoznatijih bila je vježba zvučnog naziva „Ništa nas ne smije iznenaditi – NNNI“ koja se prvi put održala u Kutini 1967. godine. Vježba NNNI trebala je provjeriti spremnost stanovništva u slučaju prirodnih katastrofa poput požara ili potresa. Na prvoj je sudjelovalo 2000 ljudi, a 1976. godine dva milijuna i dvjesto tisuća ljudi, odnosno polovica stanovnika SR Hrvatske.
